Terminal je korisničko sučelje uz pomoć kojeg korisnik unosi kriptirane Linux naredbe. Linux je u velikom dijelu oslonjen baš na Terminal, odnosno na unos naredbi putem tekstualne konzole. Možemo Terminal usporediti sa MS Windows CMD sučeljem, s tim da moramo naglasiti da je Linux Terminal još od svojih početaka dosta kompleksniji i kompletniji alat.
Terminal definiramo kao sučelje između čovjeka i kompjutera
Sama riječ Terminal ima mnogo značenja, no u ovom kontekstu Terminal ćemo opisati kao “kombinacija, tipkovnice i izlaznog perifernog uređaja (monitor) pomoću kojih se mogu utipkati podaci ili naredbe, da bi dobili neke podatke ili bilo kakav izlaz kao proizvod otipkanih redaka”.
Povijesni začetak upotrebe Terminala definirao je sami Terminal kao dio hardvera, da bi se kasnije Terminal razvio u dio softvera koji upravlja hardverom i resursima na različite načine. Linux Terminal, ako želimo tražiti dlaku u jajetu, možemo smatrati emulatorom svoje hardverske preteče, ali nećemo to učiniti u ovoj objavi.
Terminal je danas softversko rješenje koje jako dobro radi i upravlja hardverom, mrežom i kompletnom infrastrukturom različitih računala i uređaja u mreži. Baš kao i MS Command Line, Linux Terminal radi na principu da korisnik utipka naredbi, naredi izvršavanje i očekuje neki rezultat.
Trebamo spomenuti da je Linux Terminal mnogo kompleksniji alat od Windows Komandne linije, i da se često koristi što nije slučaj kod Windows Operacijskih Sustava.
Za razliku od Linux-a, koji je u samom startu prepoznao pravu snagu terminala, Windows je zaostajao po tom pitanju, da bi tek u novije vrijeme Microsoft predstavio MS Windows PowerShell. Pisali smo o tom MS alatu, pa pročitajte. Danas se koristi za administriranje Operacijskim Sustavima, mrežnim entitetima i serverima. Sve su to taskovi koje Linux Terminal obavlja još od svojih začetaka. Pokretanje skripte bilo je moguće pomoću Terminala, što je mogućnost tek uvedena na Windows OS kada je predstavljen PowerShell.
Korištenje Linux terminala
Pozivanje terminala na Linuxu gotov je identično na svakoj od poznatih sitribucija tog operacijskog sustava. Potrebno je utipkati “terminal” i dobili ste alat kojim zadajete naredbe lokalno, u mreži ili na internetu.
Ako ste isprobali command prompt, PowerShell, pa sada i Linux terminal, možete lako zaključiti da je terminal daleko napredniji i bolje prilagođeno sučelje za korisnika. Urađen je i do najsitnijih detalja, a naredbe koje se mogu izvršiti putem terminala jače su od onih GUI (desktop) opcija. Napredni korisnik bilo koje Linux distribucije dobro je upoznat s vrijednostima terminala, i svako malo treba da uradi neki zadatak pomoću naredbi koje se izvode u terminalu.
Ako želite isprobati neke osnovne naredbe u terminalu, poslužite se našim primjerima:
- Da bi pokrenuli Firefox internet preglednik, u Linux terminal utipkajte naredbu
firefoxi potvrdite sa tipkom enter. - Ista naredba s argumentom (
firefox geek.hr) će pokrenuti preglednik Firefox i otvoriti stranicu Geek.hr .
Kao što je slučaj kod komandne linije Windows OS-a, naredba dir će izlistati sadržaj foldera u kojem se nalazite. Linux naredba koja radi to isto je ls , a ako naredbi dodate argument (ls -a) dobit ćete ispis svih datoteka, čak i onih skrivenih.
Pomoću terminala možete pokrenuti SSH konekciju na neki računalo u mreži, ili server od kojeg imate pristupne podatke. To možete uraditi pomoću naredbe ssh [email protected] i sa potvrdom na tipku enter. Dakle, trebate znati user račun, i IP adresu servera na koji se spajate.
