Ovom prilikom ćemo pojasniti funkciju DNS servisa, i objasniti što je točno DNS. Već prije smo objasnili što je domena, i tom smo prilikom spomenuli i DNS. Pretpostaviti je da su ove dvije tehnologije povezane, pa da vidimo što je što.
U nastavku ćemo detaljnije napisati na temu DNS-a.
Prvo – Što je DNS?
DNS skraćenica dolazi od Domain Name System – što nam odmah daje i poveznicu koju smo spominjali. Ukratko, DNS smatramo internet adresarom. Ne mislimo na adresar kao takav, jer mnoge web stranice zapravo i nude uslugu online adresara. DNS je adresar samih internet adresa, zašto i jeste servis većeg značaja. DNS tehnologija u jednu ruku pokreće čitav proces prepoznavanja internet adresa. Ako znamo da serveri međusobno komuniciraju putem IP adresa, onda trebamo znati da ljudi sa serverima komuniciraju putem naziva domena.
Teško da ćete https://dir.hr/ adresu u pregledniku tražiti putem IP adrese (188.114.97.13). Ipak, u nekom trenutku komunikacije između vašeg preglednika i servera, IP adresa će biti ključna za pronalazak odgovarajućeg sadržaja na toj lokaciji. Nama kao korisnicima IP adresa ne znači mnogo, i to je zasluga DNS lookup operacija koje se odvijaju u pozadini.
Kako radi DNS?
DNS radi konverziju „hostname“ naziva računala (servera) u računalni oblik koji zovemo IP adresa. IP adresa je dodijeljena svakom računalu koje se nalazi u globalnoj mreži koju zovemo internet. Ta adresa je neophodna da bi se u mreži pronašao određeni uređaj, i na kraju da bi se došlo do traženog sadržaja na tom uređaju.
Kada korisnik zatraži neku web stranicu, DNS treba „prevesti“ web adresu kakvu ljudi poznaju, u strojnu adresu kojom računala komuniciraju (IP adresa). Ukratko, ako će korisnik zatražiti dir.hr, DNS će zatražiti server na koji ta web adresa pokazuje. To će se odviti pomoću računalnog internet standarda, odnosno IP protokola. Kompletan proces se odvija u pozadini, da korisnik nije ni svjestan toga. Na kraju će se korisniku u pregledniku isporučiti sadržaj sa domene dir.hr, koja se u stvari nalazi na serveru koji ima neku određenu IP adresu.
Malo detaljnije pročitajte u nastavku
Kada korisnik u svom pregledniku utipka neku adresu, recimo primjer.com, preglednik će poslati zahtjev (query) prema internetu da bi pronašao baš tu domenu. Zahtjev – query – je upit koji treba dati odgovor, gdje se i na kojem serveru nalazi određeni sadržaj. Server se na internetu predstavlja putem svoje IP adrese, te nam je važno uraditi ovaj „prijevod“ s obzirom na veliki broj IP adresa u svijetu, pa tako i veliki broj registriranih domena.
Prvi server koji će pokrenuti potragu za domenom je recursive resolver, koji je često server vašeg internet operatera. Rekurzivni server zna s kojim DNS serverima treba razmijeniti podatke, da bi korisniku uputio odgovor na njegov upit.
Prvi DNS server – recursive resolver – šalje upit takozvanom root serveru. Root serveri komuniciraju po čitavom svijetu, razmjenjujući DNS informacije o top-level domenama kao što u (.com) domene.
Svaki top-level domen (TLD) server čuva informacije za second-level domene (primjer.com). Kada upit dođe do root servera (poznat je TLD), server će odgovoriti s IP adresom DNS-a koji ima ostatak informacija.
Recursive resolver tada šalje upit prema domain name serveru. DNS zna IP adresu domene u cijelosti (primjer.com), i odgovor će poslati recursive resolver serveru.
Nakon spomenutih komunikacija, korisnik će u svom pregledniku dobiti sadržaj stranice koju je tražio. U adresnoj traci će imati naziv domene i kompletnu poveznicu, umjesto da vidi brojeve i slova, ovisno dali je riječ o IPv4 ili IPv6 protokolu.
Zaključak
Možemo zaključiti da je kompletan proces dosta zahtjevan, ali se sve zapravo odvija jako brzo, da korisnik toga nije ni svjestan. Komuniciranje između servera fluidno je potpuno automatiziran proces. Saznali ste što je DNS. Prije kraja još da spomenemo i mogućnost zastoja u radu DNS-a. Zapravo, smetnje možemo uočiti samo u slučaju nekog značajnijeg kvara na globalnoj razini. Trebamo napomenuti, serveri se međusobno sinkroniziraju i raspoređeni su po različitim lokacijama diljem svijeta. U slučaju da jedan server nije dostupan, upite će zaprimiti drugi server, dok se prvo ne vrati u mrežu.
