WLAN je najbrži put do udobnog korištenja, ali kabel je najbrži put do stabilnog i predvidljivog interneta. U praksi, ako želimo “istinu koja ubrzava internet”, najčešće je to kombinacija: bežična veza za kretanje i svakodnevicu, a kabel za sve što traži maksimum poput gaminga, posla, uploada i streaminga bez trzanja.
Svi smo se našli u situaciji da je WLAN “pun crtica”, a veza svejedno zastaje. Tada nam pomaže brza provjera na Speedtest, FAST.com ili Cloudflare Speed Test i jedno jednostavno pravilo: testiramo prvo preko kabla, pa tek onda preko WLAN-a, da vidimo je li problem u vezi prema provideru ili u kućnoj mreži.
Key takeaways
- Kabel = stabilnija veza i niža latencija
- WLAN je praktičan, ali osjetljiv na zidove i udaljenost
- Testiramo isti uređaj: prvo kabel, zatim WLAN
- Gaming, posao i pozivi traže kabel (ili kabel do mesh točke)
- Brži internet: bolji položaj rutera i 5/6 GHz kanali
Kako odlučimo između WLAN-a i kabla u 30 sekundi
Ako nam je bitna pouzdanost, biramo kabel. Ako nam je bitna mobilnost, biramo WLAN. Najpoštenije je gledati što radimo: online igranje, videopozivi i upload ne vole oscilacije, dok su mobiteli, tableti i svakodnevno kretanje po kući prirodno bežični teritorij.
Što WLAN stvarno može, a gdje najčešće puca
WLAN je bežični LAN i temelji se na standardima koje razvija IEEE 802.11 i certifikacijama interoperabilnosti koje gura Wi-Fi Alliance. To znači da uređaji mogu biti brzi na papiru, ali u stvarnosti brzinu jedu uvjeti: udaljenost, zidovi, refleksije, smetnje susjeda i broj spojenih uređaja.
Kad bežična mreža “puca”, obično vidimo jedno od ovoga: pad brzine u drugoj sobi, skakanje latencije ili kratke prekide. Tu najviše pomaže premještanje rutera na otvorenije mjesto, prelazak na 5 GHz (ili 6 GHz ako imamo podršku) i rasterećenje mreže, primjerice da download ide na jednoj, a gaming na drugoj vezi.
Zašto brzina na papiru nije brzina u stvarnosti
Wi-Fi brzina je dijeljeni resurs: što je više uređaja spojeno, to je više “dogovaranja” tko u kojem trenutku prenosi podatke. Zato veza može imati odličan vršni rezultat, ali slabiju konzistenciju, a upravo je konzistencija ono što u praksi osjećamo kao stvarno brzu vezu.
Zašto kabel i dalje pobjeđuje kad želimo maksimum
Kabel (Ethernet) je jednostavniji: manje varijabli, manje smetnji, stabilniji ping. Standarde za Ethernet razvija IEEE 802.3, a u kućnim uvjetima to znači da je kabel najlakši način da dobijemo punu brzinu paketa koji smo platili, uz najmanje “misterioznih” padova.
Ako radimo od kuće, šaljemo velike datoteke ili igramo kompetitivno, kabel je često najjeftinije “ubrzanje veze” koje postoji: spojimo i problem se smanji ili nestane. A ako ne možemo provući kabel do svakog uređaja, često je dovoljna taktika da kabel dovedemo do jedne točke (mesh čvor ili pristupna točka), a dalje koristimo kvalitetnu bežičnu vezu.
Usporedba u praksi
| Situacija | WLAN | Kabel |
| Stabilnost veze | Varira (ovisno o prostoru) | Vrlo stabilno |
| Latencija (ping) | Može skakati | Najniža i najravnija |
| Maksimalna brzina | Ovisi o uvjetima i udaljenosti | Najbliže “punoj” brzini |
| Mobilnost | Top | Nema mobilnosti |
| Smetnje (zidovi/susjedi) | Da, često | Minimalno |
Mali trik koji često zaboravimo: Portovi i kablovi
Ponekad se čini da kabel “ne ubrza ništa” jer smo spojeni na sporiji port ili koristimo loš, oštećen ili istrošen vod. Ako ruter ili switch ima različite portove, biramo gigabitne, a ako nešto i dalje ne štima, zamjena kabela je najbrža i najjednostavnija provjera.
Kako stvarno “ubrzamo” vezu kod kuće bez kupovanja svega novog
1. Prvo izmjerimo na kabel, pa na WLAN
Na istom uređaju napravimo test preko kabla pa test preko WLAN-a (npr. Speedtest ili Cloudflare Speed Test). Ako je kabel super, a WLAN loš, znamo da paket nije problem nego bežični dio.
2. Ruter stavimo tamo gdje “diše”
Ruter ne voli pod, kutije i ormariće. Što je otvorenije i centralnije, to WLAN bolje pokriva i veza djeluje brže.
3. Kritične uređaje prebacimo na kabel
Ako želimo trenutnu razliku, barem jedan uređaj koji “najviše traži” prebacimo na kabel. Često je to dovoljno da se cijela kuća osjeti stabilnije.
4. Optimiziramo WLAN, ne samo “pojačamo signal”
Prebacimo uređaje koji mogu na 5 GHz/6 GHz, a 2.4 GHz ostavimo za IoT i dalji domet. Tako bude mirniji, a veza manje “zapne”.
Zaključak
Ako želimo istinu bez mitova, kabel najčešće daje najveći skok u stabilnosti i osjećaju brzine, dok bežična veza donosi slobodu kretanja i jednostavnost. Najbolji rezultat dobivamo kad ih pametno kombiniramo: kabel za ono što ne smije zapeti, a ostalo prepuštamo bežičnom pristupu.
Kad to posložimo, prestajemo “ganjati” brzinu i počnemo imati WiFi koji je jednostavno pouzdan, a usput si odgovorimo i na pitanje što je internet u praksi: mreža koja vrijedi onoliko koliko je stabilna u našem svakodnevnom korištenju.
