DNS server je sustav koji prevodi nazive web stranica koje upisujemo (npr. “example.com”) u IP adrese koje računala razumiju. Bez DNS servera internet bi za nas bio praktično neupotrebljiv, jer bismo umjesto imena morali pamtiti i ručno upisivati nizove brojeva za svaku stranicu koju želimo otvoriti.
Svi smo se našli u situaciji da “internet radi, ali ništa se ne otvara” ili da jedna stranica učitava, a druga ne. Vrlo često problem nije u Wi-Fi-ju nego baš u DNS-u: naziv se ne može “prevesti” pa preglednik ne zna kamo poslati zahtjev.
Key takeaways
- Prevod imena u IP
- Bez DNS-a nema otvaranja stranica
- Brži DNS, brže učitavanje
- DNS i sigurnost idu zajedno
Kako radi DNS i zašto je presudan
Kad u preglednik upišemo adresu stranice, naš uređaj prvo pita DNS server: “Koja je IP adresa za ovaj naziv?” Ako odgovor postoji, tek tada kreće stvarni “posjet” serveru koji hosta sadržaj. Taj lanac upita oslanja se na hijerarhiju DNS-a: od root sustava do autoritativnih DNS poslužitelja koji “znaju” službeni odgovor za određenu domenu, što je dio infrastrukture koju koordiniraju organizacije poput ICANN i IANA.
Ako DNS ne odgovori, odgovori krivo ili je prespor, stranica se neće otvoriti ili će se otvarati jako sporo. Zato DNS server nije “još jedna postavka”, nego prvi korak gotovo svake web radnje.
Zanimljiv podatak iz prakse
Mnogi misle da promjena DNS-a “ubrzava internet”. Točnije je reći da može ubrzati početak učitavanja jer se naziv brže prevede u IP. Ako je sama stranica spora ili je veza loša, DNS ne može čarobno popraviti sve, ali može ukloniti nepotrebno čekanje.
DNS server i put jednog klika
Da bismo razumjeli cijelu sliku, korisno je razlikovati uloge: DNS server pronalazi adresu, a tek onda stupaju na scenu serveri koji isporučuju sadržaj. Tu dolazimo do pitanja što je server: u najkraćem, to je računalo ili sustav koji pruža uslugu drugim uređajima preko mreže. Kad se pitamo što je server u kontekstu weba, najčešće mislimo na uređaj koji prima zahtjev i vraća podatke (HTML, slike, video, API odgovor).
U web svijetu posebnu ulogu ima web server: to je softver (i okruženje) koji “poslužuje” web sadržaj. Primjeri popularnih rješenja su Apache HTTP Server i NGINX. Dakle, DNS server kaže “gdje je”, a web server kaže “evo sadržaja”.
Najčešći DNS problemi i kako ih prepoznati
Najčešći simptomi DNS problema izgledaju ovako: aplikacije javljaju da “nema interneta”, a mreža je spojena; neke stranice rade, druge ne; ili se sve otvara uz čudno dugo čekanje. Razlozi mogu biti različiti:
- DNS server vašeg pružatelja usluge je preopterećen ili privremeno nedostupan
- Uređaj ima zastarjele zapise u DNS cacheu
- Postavke su pogrešne (ručno upisan krivi DNS)
- Mreža koristi filtriranje ili blokade na razini DNS-a
U takvim situacijama pomaže prebacivanje na pouzdane javne DNS usluge poput Google Public DNS ili Cloudflare DNS. Ovo ne mijenja vaš web server niti “brzinu paketa”, ali često stabilizira i ubrza DNS dio procesa.
Mala povijest, velika promjena
U ranim danima interneta postojale su jednostavnije liste naziva i adresa koje su se ručno ažurirale. Kako je mreža rasla, taj pristup je postao nemoguć, pa je DNS nastao kao skalabilno, distribuirano rješenje. Danas DNS server sustav omogućuje da milijarde uređaja koriste imena umjesto IP adresa.
DNS server, web server i “što je server” u jednoj tablici
| Pojam | Što radi | Kada ga koristimo |
| DNS server | Prevodi naziv u IP adresu | Prije otvaranja stranice ili usluge |
| Server (općenito) | Pruža uslugu klijentima | Kad god koristimo mrežne usluge |
| Web server | Isporuka web sadržaja (HTTP/HTTPS) | Kad otvaramo web stranice |
Ova razlika objašnjava zašto možemo imati situaciju da “web server radi”, ali svejedno ništa ne otvaramo: ako DNS server zakaže, preglednik ne može ni doći do odredišta. I obrnuto, DNS može uredno vratiti IP, ali web server može biti pao ili preopterećen.
Zaključak
DNS server je prvi korak svakog web putovanja: bez njega nema pouzdanog “prevođenja” naziva u IP, pa internet za nas praktično prestaje biti funkcionalan. Kad jednom razjasnimo što je server i kako se razlikuje od pojma web server, cijeli proces postaje logičan: DNS pronađe adresu, a web server isporuči sadržaj.
Ako se pitamo što je to DNS, najjednostavnije: internetski imenik koji omogućuje da se krećemo po webu imenima, a ne brojkama. Kad sljedeći put nešto “ne radi”, znat ćemo gdje prvo pogledati.
