Kada opisujemo što je RAM (eng. Random Access Memory) memorija, možemo reći da je to memorija s nasumičnim pristupom. Radi se o fizičkom hardveru unutar računala koji privremeno pohranjuje podatke, i služi kao „radna“ memorija računala kojoj pristupa CPU.
Kada se govori o “memoriji” računala, obično se misli na RAM, iako postoje i drugi tipovi memorije, poput ROM-a ili HDD-a.
Naziva se memorija s nasumičnim pristupom (još i: memorija s izravnim pristupom, memorija s proizvoljnim pristupom) zato što se nasumično, odnosno bez zadanog reda može pristupiti bilo kojoj memorijskoj ćeliji (svaka ćelija pohranjuje 1 bit informacije) ako znate red i stupac koji se presijecaju u toj ćeliji.
Karakteristike RAM memorije
Ona se razlikuje od memorije sa serijskim pristupom ili SAM (eng. serial access memory). SAM pohranjuje podatke kao niz memorijskih ćelija kojima se pristupiti može samo uzastopno (kazete, CD-i, DVD-i, tvrdi diskovi). Ako se podaci ne nalaze na trenutačnoj lokaciji, provjerava se svaka memorijska ćelija dok se ne pronađu potrebni podaci.
Svaki put kad otvorite program na računalu, on se učitava s tvrdog diska na RAM. To je zato što je čitanje podataka iz RAM-a znatno brže od čitanja podataka s tvrdog diska. Pokretanje programa s RAM-a računala omogućava im da funkcioniraju bez kašnjenja.
Što više RAM-a ima u računalu, to više podataka može biti učitano s tvrdog diska na RAM, što može znatno ubrzati računalo. Zapravo, dodavanje RAM-a može biti učinkovitije za poboljšanje performansi računala od nadogradnje CPU-a.
Za razliku od tvrdog diska, koji se može isključiti i zatim ponovno uključiti a da se ne izgube podaci, sadržaj RAM-a uvijek se briše kad se računalo ugasi. Zato nijedan od programa ili dokumenata koje su bili otvoreni neće biti na zaslonu kada ponovno uključite računalo.
Kako izgleda RAM?
Većina današnje memorije dolazi u obliku modula, tanke tiskane pločice s integriranim krugom (čipom) koja se instalira u utore na matičnoj ploči. Utore za memorijske module nije teško pronaći – samo potražite male “zglobove” koji zaključavaju RAM u mjestu, a nalaze se sa strana utora slične veličine na matičnoj ploči.
Memorijski moduli dolaze u različitim kapacitetima i varijacijama. Moderni memorijski moduli mogu se kupiti u veličinama od 256 MB, 512 MB, 1 GB, 2 GB, 4 GB i 8 GB. Neki primjeri različitih tipova memorijskih modula uključuju DIMM, RIMM, SIMM, SO-DIMM i SO-RIMM.
Vrste RAM memorije
Postoji više vrsta RAM memorije. Kao i kod drugih oblika računalnog hardvera, inženjeri uvijek pokušavaju smanjiti potrošnju energije uz povećanje brzine i kapaciteta. Računalo bez memorije kao što je RAM je nezamislivo, a do kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih, glavne vrste RAM-a bile su SRAM (statički RAM), DRAM (Dinamički RAM) i SDRAM (Sinkroni dinamički RAM). Danas je najčešći tip RAM-a DDR-SDRAM ili sinkrona dinamička memorija s izravnim pristupom dvostruke brzine prijenosa podataka.
Tu postoje različite verzije, uključujući DDR2, DDR3, DDR4, pa čak i DDR5. DDR (engl. Double Data Rate) omogućuje istovremeni prijenos više datoteka. Najnovija verzija DDR5 RAM-a može postići prijenos podataka od oko 6.4 gigabajta u sekundi. Međutim, nedostatak opskrbe čini DDR5 teško dostupnim i istovremeno vrlo skupim. Najčešće korišteni RAM još uvijek je DDR4 memorija, koja također postoji u više vrsta i brzina. Općenito, ove memorije rade na brzinama od oko 2400MHz. Ako želite iz svoje memorije izvući maksimalnu izvedbu, možete dobiti RAM s višim taktom u rasponu od 3200MHz pa sve do 5000MHz (što je dosta važno za one koji uživaju u igranju video igara).
Što više megaherca RAM ima, to brže radi. Među vrstama RAM memorije vrijedi spomenuti i VRAM (engl. Video Random Access Memory), koji se koristi u grafičkim karticama za obradu grafičkih podataka tijekom igranja, uređivanja fotografija ili drugih grafičkih aktivnosti. Video RAM je čak brži od normalne memorije, a obično dolazi u obliku GDDR (engl. Graphics Double Data Rate), što je posebna vrsta memorije optimizirane za grafičku obradu.
